petak, 22.08.2008.

SLATKI GRIJEH!!!

Čokolada kao namirnica posjeduje mnoga pozitivna svojstva: poznati je afrodizijak, podiže raspoloženje, razbija glavobolju, pomaže pri koncentraciji i još mnogo toga. Svi u njoj uživaju, ali nitko se ne pita tko ju je otkrio i kako, posjeduje li ona i neka negativna svojstva… Jedno je sigurno: ona je zbilja SLATKI GRIJEH!!!


POVIJEST

Priča o čokoladi počinje još u drevnoj prošlosti, a prvi put se spominje u civilizacijama drevnih Indijanaca. Sama riječ 'čokolada' potječe od astečke riječi 'xocolatl' (gorka voda), a prvi pisani trag o njoj ostavile su Maje. Stare civilizacije Azteka smatrale su je 'pićem bogova' jer se tada konzumirala isključivo u tekućem obliku, a Maje su čak imale i boga zaduženog za čokoladu ( Ek Chuah ). Drevne civilizacije Indijanaca su u smjesu čokolade dodavale razne začine poput kukuruza, vanilije, raznih sjemenki i korijenja pa čak i chili papričica. Kakao i čokolada bili su piće za sve klase i sastavni dio svih javnih ceremonija i rituala, a jedno su vrijeme zrna kakaa služila i kao sredstva plaćanja. Europljane je s čokoladom upoznao Kolumbo, ali je ona ispočetka bila suviše gorka za njihova nepca. Zbog toga su Europljani prekrojili recept i u nju dodali med, šećer i cimet. Krajem 16. i početkom 17. stoljeća taj se čudotvorni napitak proširio diljem Europe, a u Parizu su otvorene brojne 'kuće čokolade' iako je ona u to vrijeme bila namijenjena isključivo eliti. Tijekom 18. stoljeća šokolada je postala dostupna u raznim oblicima- kao pasta, blokovi, napitci, s dodatkom raznih začina…

ČOKOLADA KAO LIJEK


Čokolada je namirnica za kojom ljudi posežu u trenucima kad žele povrat dobrog raspoloženja. Ona posjeduje mnoge osobine koje su donedavna bile nepoznate, a danas se službeno smatra odgovornom za simuliranje dobrog raspoloženja. Čokolada u tijelu potiče stvaranje serotonina ( hormona dobrog raspoloženja ), te endorfina ( tvari koje imaju prirodni smirujući i antidepresivni učinak ). Konzumiranjem manjih količina čokolade potičemo koncentraciju i jačamo svoje intelektualne i psihičke sposobnosti, ona sprječava začepljenje krvnih žila i ometa nastajanje reume, dermatitisa i astme. No međutim, ako se pretjerano unosi može izazvati laganu intoksikaciju, razdražljivost i potištenost, te nesanicu...


ZABLUDE O ČOKOLADI


• "Uzrokuje karijes- Nedostatak higijene uzrokuje propadanje zuba i bilo koja hrana koja sadrži fermentirajuće ugljikohidrate, a zapravo neke tvari u čokoladi usporavaju kvarenje zuba.
• "Uzrokuje akne" - Niz istraživanja dokazao je da se jedenjem čokolade ne povećava broj akni.
• "Deblja" - Kao i svaka hrana u pretjeranim količinama i čokolada deblja, ali kockica, dvije sprečava prejedanje u krizama i zadovoljava želju, bitna je umjerenost.
• "Ima puno kofeina" - U kockici čokolade znatno je manje kofeina nego u šalici kave, čaja ili kola napitcima.
• "Povećava razinu kolesterola" - Kakao maslac, tj. masnoća iz zrna kakaa, unatoč visoko zasićenim masnoćama ne podiže razinu kolesterola u krvi. Stearinska kiselina, jedna od glavnih masnih kiselina u kakao maslacu, drugačije se iskorištava u tijelu i može sniziti razine kolesterola u krvi.
• "Izaziva ovisnost" - Netočno! Iako neki ljudi imaju jače izražen apetit za čokoladu od drugih. Često konzumiranje čokolade može postati navika koja osigurava užitak i mnogo energije, ali samo jedenje čokolade ne može postati ovisnost.

ponedjeljak, 14.07.2008.

NOĆ ZA PAMĆENJE!

ljudi moji, ne mogu opisati kako sam se osjećala kad sam vidjela bogove rocka kako se penju na pozornicu... vidjeti i čuti whitesnake uživo bio je najbolji osjećaj na svijetu...
opće veselje počelo je kad sam vidjela samu najavu za koncert negdje u prvom mjesecu... tea mi da web adresu i kaže pogledaj, ma reko pa nemoguće, prvo sam pola sata skakala po sobi od sreće i onda plakala i vrištala toliko da me je i moj pas čudno gledao... sigurno mislite da nisam normalna al nisam mogla vjerovat da whitesnake dolazi u hrvatsku, ma šta hrvatsku, osijek... i još kad sam vidjela tko su predgrupe, isuse bože... za ulaznicu sam bila spremna izdvojiti koliko god novca je potrebno... koncert koji je originalno trebao biti održan 31.5. odgođen je za 10.7., i još bolje...
taj datum je konačno došao... skupila se ekipa na kolodvoru u 15 do 2 u četvrtak, 10.7. tićo, mare, tea, martina, lidija i moja malenkost pune entuzijazma sjele smo na usijani vlak za osijek... sva sreća u bizovcu smo sjele na malčice brži tako da nismo do kraja popizdile, hehe... došle u osijek, nešto pojele, popile, i s bobom se uputile do srednjike... na samom ulazu vidjele smo hrpetinu dečkiju, i to sve bolji od boljeg, nikad u životu nisam vidjela tolko dobrih likova na jednom mjestu i već mi je tu postalo žao što nisam ponijela digitalac...bilo ljudi iz raznih krajeva hrvatske, neke smo i upoznali: dečke i cure iz splita, iz zagreba, i lika iz sinja koji je pljunuti sebastian bach, bilo i ljudi iz bosne i srbije, i tak... kad su krenuli puštat unutra uletila sam na igralište ko muha bez glave i izbjegla pregled svoje torbice, hehe, zakon... stigli smo taman na zvučnu probu jagoda i opasnosti tako da smo uživali i prije samog koncerta, da lakše dočekamo početak popile smo jedno pivo, baš je leglo... koncert je počeo skoro točno u sedam, možda nekih desetak minuta kasnije, i svi se začudili, valjda... prvo svirala opća opasnost, nažalost jako kratko, al svejedno je bilo odlično... što se jagoda tiče, meni osobno, glazbeno lošiji, ali scenski puno bolji, još uz novog pjevača, koji ne samo da odlično pjeva, nego je i mlad i ekstra zgodan... a otprilike pola sata nakon što su jagode završile svoju izvedbu, kad se scena raščistila, na pozornicu su se popeli ONI i nastup otvorili pjesmom s novog albuma, nisam sigurna jel to bila CAN YOU HEAR THE WIND BLOW ili pak BEST YEARS, uglavnom... nisam se baš oduševila davidovim glasovnim mogućnostima, možda zato što ga baš i nisam čula, ali sam se oduševila svirkom i atmosferom koju su dečki napravili... svirali su sve svoje velike hitove (is this love, still of the night, here i go again, solder of fortune, fool for your loving te love ain't no stanger koju su posvetili nedavno preminulom melu galleyu koji je bio član grupe) i publiku bacili u trans, bar mene...malo mi je žao što nisu svirali još neke pjesme s novog albuma jer ima stvarno super pjesama, al dobro ne može sve bit savršeno... david se čini totalno spaljen čovjek, doug i reb su odsvirali izvrstal gitar duel, svaki solo je bio fantastičan, a basist, e da, još bolji, u njega sam se usput i zaljubila jer sam napokon našla nekog tko je zamijenio slasha, hehe, a možete si mislit koliko je dobar ako su čak i neki dečki rekli da ih je uspio napalit... david je bio potpuno u pravu kad je rekao da je uriah too sexy to wear his underwear... nikad neću prežaliti što nisam ponijela digitalac da to sve snimim...
nakon koncerta ostali na igralištu dok nas redari nisu potjerali, sjeli na stazu ispred same dvorane i udisali ostatke uzavrele atmosfere... upoznali se s novim pjevačem jagoda i malo s njim pričali, pa kasnije otišli s dečkima iz apstinencije do zrinjevca i tamo se malo zajebavali, a netko je i malo odspavao... otišli do kolodvora i krenuli kući u 3:15, naravno vlakom koji je brži od svjetlosti, aha kak ne... moš si mislit što je brz ak od čačinaca do slatine treba skoro sa vremena... hehe...
sve u svemu, bila je noć za pamćenje... iako nemam slika, uspomene će vječno ostati, i nadam se da će se tako nešto uskoro opet ponoviti, samo ću ovaj put bit pametna i nosit digitalac, hehe...
i za kraj jedna slika koju je netko uslikao...

nedjelja, 29.06.2008.

BILO JE LIJEPO DOK JE TRAJALO!

e da... toliko smo se dugo veselili maturalcu da bi tih sedam tj. šest dana prošlo dok kažeš keks... stavit ću malo slikica pa...

s puta prije nego što su nas zajebavali na granicama... dečki ne mogu dočekati da dođu u češku...



uz pjesmu i gitaru ubijamo vrijeme i čekamo da se raščisti cesta od nesreće... e super nam je krenilo!!!


nakon tolikog čekanja malo sna uvijek dobro dođe... srećom, uvijek je netko budan da slika. mateja i andrea samo su neke od spavalica!!!



da ne stavljam neke građevine, evo najzanimljivijih dijelova iz BEČA...
legendarni mozart!!!


e kad se spoje hrvatska, italija i španjolska nema nam ravnih!!! ricardo i marco su bili prava podrška hrvatima nakon poraza od turske... dečki svaka vam čast!!!


u subotu ujutro bile smo glavna atrakcija u beču... s curama ispred hrvatske kopačke...



PRAG!!!
također neću stavljat slike od nekih građevina, možda nekom drugom prilikom...
dijelovi najbolje večeri u pragu, u disku... ovo su curke u akciji!



mi i naši novi prijatelji, i moji i matejini plesači... e kad bi se bar mogle vratit! dečki su fenomenalni...


još jedan novi prijatelj!!! hehe


čovjek kojem se zbilja divim... nikad mu ne bi bila u koži...


svi uživamo u češkom pivu!!!




BUDIMPEŠTA!
uživamo u prirodi!!!


zaljubljeni!!! hehe


pogled u bolju budućnost!!!


sve u svemu, bilo nam je odlično i stvarno smo uživali... samo šteta što je tako kratko trajalo!!!

petak, 30.05.2008.

Poslije kiše uvijek dolazi sunce

Osjećate li ponekad toliko veliki pritisak na grudima, toliko veliki da suze jednostavno teku, a vi ne shvaćate razlog? Suze teku a vi ih nikako ne možete zaustaviti. Možda bi i mogli ali jednostavno ne želite jer osjećate da sa svakom suzom pritisak postaje sve slabiji. Kao da netko, jedan po jedan, skida kamen koji stoji na vašim grudima. Polako se osjećate sve vedrije, sve poletnije, sve lakše. Osjećate kako je potrebno još samo malo da osmjeh obasja vaše lice. To je kao kada kažu da poslije kiše uvijek dolazi sunce, tako poslije suza uvijek dolazi osmjeh... Neki dan sjedim na terasi, povjetarac lagano piri a ja osjećam neko oduševljenje, neku lakoću nakon užasno vrućeg i napornog dana. Sama sam kod kuće, "ponavljam" matematiku kako ne bi na nacionalni došla baš totalno nepripremljena, na mp3-u po neznam koji put slušam Cementery gates... I samo odjednom osjetim kako više ne mogu... Grozno! U nemogućnosti da na sekundu zaustavim svijet, osjetim kako mi prva suza pada na lice. Na trenutak zastanem i pokušavam shvatiti pravi razlog mojih suza. Nemoguće... Jednostavno mi je dosta svega... Živcira me škola, nacionalni ispiti, šugavi logaritmi i potencije... Ne mogu podnijeti kad netko stalno ostavlja otvorena vrata pa je kuća puna muha, kad netko nakon ručka ne može oprati jedan tanjur i vilicu pa oni stoje u sudoperu dok ih ja ili mama kad ne radi ne operemo. Idu mi na živce grozni komarci kojih mi je svaku večer puna soba... Sve bi to još mogla podnijeti da nije ove grozne vrućine, ove vrućine od koje stalno boli glava, od koje se želim skloniti ali nigdje nije dovoljno hladno... Šetam po dvorištu i pokušavam uhvatiti malo zraka i eventualno razbistriti misli... Lagano uspijevam! Pokušavam razmišljati o nekim veselim stvarima, o kavi koju će mama skuhati kad se vrati s posla pa ćemo sjest na terasu i porazgovarati, o svojim prijateljima, o kraju škole, dugoočekivanom maturalcu... Odlučujem ostaviti matematiku po strani i ipak otić nepripremljena na nacionalni, zavalim se u stolicu na terasi, i opet poslušam gore navedenu pjesmu...
p.s. da ne kažem da ne ispunjavam obećanja... nešo veliki pozdrav! e dobar komentar si ostavio, svaka ti čast! i neću ti vratit čašu

ponedjeljak, 19.05.2008.

BILO ODLIČNO!

evo pišem ovaj post kao posvetu čačinačkom kirvaju u nedjelju...
u subotu ujutro nagovarala sam staru, a poslije i starog da me puste u čačince... sva sretna šaljem svojoj ljubi rupici poruku da ne smijem, da mi seru i tak... lažem samo da bi vidjela reakciju kak kažem da sam lagala... ajme al su ona i moja druga ljube mare bile sretne... jedva sam čekala da dođe nedjelja da se uputimo na kirbaj (hehe) u čačince... no, kad je došla nedjelja sve sam manje htjela ić, nemam pojma zašt, al onak uopće mi se nije dalo... došla na kolodvor onak sva sirota bezvoljna, sjela na vlak, malo se poslikale na kolodvoru i u vlaku... tihana imala moment inspiracije (hehe)... došli u čačince oko 20 do 9, već pao mrak i tražimo to neko igralište... ja i marija bile prvi put u čačincima iako živimo u blizini već 17 godina... stigli mi i tam i vidimo rulju ne baš jako veliku al kasnije se skupilo ljudi...stigli zidar i neke njegove kolege tak da smo malo s njima zagruvali, zajebavali se, smijali, pili pivce i jeli kokice... uglavnom, uživali! malo kasnije ošli do ekipe iz elektra i malo se s njima zajebavali... men se lagano pripišalo i sad tražimo ja i mare neku stračaru da pišamo jer nam se nije dalo šetat do birtija... i taman kad sam već lagano gubila nadu ugledam neku kuću u izgradnji tam u nekom mraku, čučnem iza zida, i obavim što sam morala... kasnije kad se vratila tihana ja i ona ponovo išle urinirat (hehe) na isto mjesto... opet se malo zajebavali, plesali i puno se slikali sa nekim ljudima koje smo prvi put u životu vidjele... tihana je stvarno bila umjetnički nastrojena... kasnije se pokupili i sjeli na kolodvor i čekali vlak... stigli u našu dragu slatinu i cijeli idući dan komentirale kak je bilo dobro...
neki će ljudi mislit da sam luda ak kažem da je bilo dobro ak je bilo ovo što sam napisala... ma ne mogu nikom pismenim putem dočarat kak je bilo... uvijek je dobro ak je ekipa dobra i ak ne očekuješ puno... nek bude žao svima koji nisu išli i onima koji su išli a nisu se zabavili... nadam se da će i iduće godine bit tak dobro... il u orahovici ak budem smjela ić...
eto tak malo od mene, da nešt našvrljam pa da se mogu prisjetit u slučaju da zaboravim kak je bilo, iako sumnjam! pozzz svima i slobodno komentirajte!!!

ponedjeljak, 12.05.2008.

LJUBAV BOLI!!!

"Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli."- Puškin...
po pitanju ljubavi, ljudi su još uvijek dosta neuki... možda je to gruba riječ ali tko zna jesmo li mi doista dovoljno moćni da spoznamo čar ljubavi... teško je odrediti kad nekog doista voliš, nije lako naći nekog kome si spreman dati sebe, u potpunosti se predati i biti spreman primiti isto od te osobe... mi mladi sposobni smo sami sebe uvjeriti da nekog volimo, čim osjetimo neki čudan osjećaj, čim osjetimo tzv. leptiriće u trbuhu, sami ćemo sebi reći: " Ajoj, pa ja ga/ju volim!"... jesu li zaljubljenost i ljubav doista iste stvari? možda za nas mlade jesu jer još uvijek nismo postali svjesni što to ljubav znači... neki ljudi nikad ne shvate koliko je lijepo voljeti, možda je još čak i ljepše osjetiti se voljenim, ali ništa nije ljepše od osjećaja da voliš i da ista osoba voli tebe... ništa nije ljepše nego primiti dano... osjetiti da je nekom zaista stalo, da je spreman učiniti sve da te usreći pa makar sam morao pritom tugovati... možda je čudno vidjeti ovo sve napisano od strane jedne mlade osobe koja ne može sa sigurnošću reći da je voljela, zapravo sigurna sam da nisam, ali tako ja sama sebi zamišljam ljubav... svatko ima pravo maštati o ljubavi na način na koji želi, i pokušati ostvariti svoju viziju... istina je da svaka osoba voli na sebi svojstven način, ali kad pate, svi pate jednako... najgore je patiti zbog ljubavi, zbog neuzvraćene ljubavi... koliko ste puta sjedili u sobi, slušali neku baladu i pitali se zašto vas određena osoba ne može gledati na način na koji vi nju gledate??? ako mi mladi toliko patimo zbog osjećaja za koji mi mislimo da je ljubav, pokušajte si zamisliti koliko bi tek patili da stvarno znamo što ljubav znači! taj osjećaj za koji mi mladi mislimo da je ljubav može se nazvati mladenačka ljubav, još nerazvijena, tek u povojima koja će se našim starenjem sve više razvijati dok ne dosegne svoj puni sjaj, dok ne postanemo u potpunosti svjesni svih njenih vrlina i mana... dok smo mladi možda od ljubavi puno očekujemo, mislimo da je ona najveći dar koji nam život može pružiti... i je, tu smo u pravu!!! ali ništa ne može postati veliko i lijepo samo od sebe... ljubav je poput cvijeta, treba je njegovati, zalijevati, držati na svjetlu, treba je pokazivati, ne skrivati!!! trebamo se truditi da nas usreći, ne smijemo dopustiti da nas povrijedi, iako je istina da ako nikad ne budemo povrijeđeni, ne možemo osjetiti pravi duh ljubavi... mladi ljudi ponekad previše pate, pate toliko da se na kraju počnu bojati ljubavi, boje se nekom dati svoje srce... moramo biti svjesni toga da sve što je lijepo ima i svoje ružne strane, ali ne smijemo dopustiti da nas to odvrati od lijepog... ne smijemo dopustiti da nam neke osobe unište vjeru u ljubav... onaj tko nas ne želi nije nas vrijedan! trebamo sami biti svjesni svojih vrijednosti, a tada će ih i drugi vidjeti! trebamo voljeti druge i samo se nadati da će nam biti uzvraćeno, a ako ne bude ne smijemo patiti, već biti sretni što smo sami postali sposobni doista voljeti i drugima željeti mogućnost da postanu isto...

"Čovjek može voljeti samo ono biće za koje je uvjeren da će biti prisutno kada mu zatreba." - Goethe

petak, 02.05.2008.

"Eto, u životu je, na žalost, tako: trnje dobijaju živi, a ruže mrtvi."- Anatole France

mislim da na svijetu ne postoji nijedna osoba koja je u potpunosti zadovoljna svojim životom niti će to ikad biti... uvijek postoji nešto što ne valja, nešto što nije u redu, što nam smeta, što nas tišti... stalno kukamo kako nam je teško, kako više ne možemo, htjeli bi da svijet zastane na trenutak da se osjetimo neopterećenima i slobodnima... od nas stalno nešto traže, ništa što napravimo nikad nije dobro, uvijek može bolje... zar je moguće da smo tako nesposobni da neku malu stvar ne možemo napraviti savršeno, onako kako treba biti?
SAVRŠENSTVO... hoćemo li ga ikad moći dosegnuti? zna li netko što je uopće savršensto? kako ga opisati? ne postoji ništa za što bi netko mogao reći da je savršeno... savršenstvo je precijenjeno... ŽIVOT je precijenjen... ljudi jako puno očekuju od svog života, očekuju da će postići neko blagostanje, da će umrijeti sretni i zadovoljni... rijetki ljudi umiru sretni i zadovoljni svojim životom... čak i na smrtnoj postelji uvijek se pitaju: " nisam li to mogao bolje? zašto to nisam ovako, a ono onako?" tek na smrtnoj postelji mnogi shvate koliko je nesretan njihov život bio, koliko su stvari napravili krivo, koliko su ljudi zgazili kako bi ostvarili svoje ciljeve... ljudi su kao životinje... stalno u nekim sukobima, sa drugima, pa čak i sa samim sobom... na svom životnom putu prelaze preko drugih, zabadaju nož u leđa ljudima koji su uvijek bili uz njih, ljudima koji su ih podupirali čak i ako su znali da čine krivo, svojim prijateljima, obitelji... mnogi se nikad ne pokaju... žive čak i ne shvačajući kolikim su ljudima svojim postupcima nanijeli bol...
život je trnovit put, težak, nepredvidiv, pun problema i bezizlaznih situacija... ali mi se moramo prilagoditi. zašto uništiti živote drugih ljudi kao bi postigli svoje ciljeve? ne treba nikad biti sebičan jer nikad ne znaš kad će ti pomoć zatrebati, a onda nećeš imati nikog pokraj sebe... tek u takvim situacijama shvatimo koliko smo pogriješili, a često je kasno za kajanje...
"Život koji nam je dala priroda kratak je, ali sjećanje na valjano upotrebljen život vječno je!" - CICERON
život je bogatstvo, treba ga znati proživjeti i iskoristiti sve lijepo što nam pruža... treba živjeti svoj život, ne život drugih ljudi... ne smijemo upravljati tuđim životima ni dopustiti da drugi upravljaju našim životom... ne smijemo očekivati previše jer se na kraju uvijek razočaramo... treba živjeti život koji nam je predodređen, uživati u malim sitnicama, uživati u ljubavi, prijateljstvu... živjeti život i umrijeti sretan! to je težnja kojoj svi trebamo težiti i želja koju trebamo ispuniti... tek onda možemo reći da smo valjano upotrijebili život i da smo njime zadovoljni...
"Dok živiš, budi živ." - Goethe

nedjelja, 27.04.2008.

long live rock n' roll

kao veliki obožavatelj rock glazbe odlučila sam posvetiti joj jedan post! nadam se da se nitko neće bunit... pa evo:
Kao kulturni fenomen, rock-glazba je na svijet utjecala kao nijedna druga – smatra se zaslužnom za okončavanje ratova i širenje mira i tolerancije, kao i kvarenje nevinih i širenje moralne truleži. Popularna je širom svijeta i razvila se u veliko množinu vrlo različitih stilova.Žanr rock-glazbe je širok i nije strogo definiran - naziv rock često se koristi kao skupni naziv za veći broj različitih podžanrova od metala do soula. Rock je vrsta popularne glazbe, najčešće s vokalima, električnim i bas gitarama, te naglašenim jakim ritmom iako se u nekim podžanrovima pojavljuju i drugi instrumenti, npr. saksofon. Postoji puno podžanrova rocka, npr.: alter rock, blues rock, cello rock, country rock, funk rock, gothic rock, grunge rock, klasični rock, progresivni rock, psihodelija, soft rock, te meni omiljeni HARD ROCK!
Hard rock je vrsta rock glazbe koja ima svoje početke u garažnom (garage) rocku 60-tih godina. Najplodnije razdoblje bilo je između 1969. i 1992. godine. Karakterizira ga česta upotreba distorziranih električnih gitara, bas gitara, klavijatura i bubnjeva. Neki od mojih omiljenih bendova pripadaju ovom podžanru: guns n' roses, whitesnake, aerosmith, led zeppelin... A neki od mojih omiljenih bendova ne pripadaju ovom podžanru:skid row, pearl jam, iron maiden...
iako je svi uglavnom vežu uz divlje pjesme, ima puno predivnih balada u kojima se čovjek stvarno može pronaći i koje pomažu u teškim trenucima... jedna je od rijetkih stvari koje meni mogu pomoći da se osjećam bolje kad sam neraspoložena i u depri... nek netko kaže da to nije istina ako tako misli... ponekad, zapravo dosta često, žalim što se nisam rodila prije, pa da sam negdje otprilike '85 bila stara kao sad... ajme majko mila, kak bi to bilo dobro... u '80-ima su svi moji omiljeni bendovi bili na vrhuncu svoje popularnosti i išli su na turneje po cijelom svijetu... možda bi i ja imala priliku otić na koji koncert dobrih starih gunsa... za whitesnake još ima vremena,ulaznicu za njihov koncert već imam pohranjenu u tajnom pretincu, sam još moram nagovorit starce da me puste... al dobro, odlutala sam u krivom smjeru... sad dosta!!! veliki pozdrav mojim curkama!!!!!!
p.s. svatko ima pravo na svoje mišljenje... onaj tko voli slušat narodnjake ima na to potpuno pravo, iako ima puno ljudi koji će reć da su narodnjaci sranje i da su bezveze, nitko ne može poreć da je uz narodnjake zabava zajamčena... ali ipak ROCK 'N' ROLL ROCKS THE WORLD!!!

srijeda, 16.04.2008.

Evo vam na!!!

Potaknuta velikim iščekivanjem mog novog posta, ja sam ga napokon i odlučila napisati. Mogu si mislit kak je ljudima zabavno čitat gluposti koje ja pišem na svom blogu, al ajd, kad me napadaju sa svih strana, moram nešt sklepat jer ću se još počet bojat za svoj život...
I tako... Za početak moram naglasiti da sam sad već skoro prije mjesec dana napunila 17 godina... Točnije, 28. ožujka... Rođendan sam odlučila proslaviti na betonskom jer je za tihanin rođendan tamo bilo odlično... Pozvala sam puno ljudi, al nemam pojma tko je sve bio jer sam se ja praktički pol večeri šetala u Ar po mineralnu... Mislim da mi ideja za slavljenje rođendana na betonskom i nije bila baš najbolja, i da mi je to bio vjerojatno jedini put da ga tamo slavim. Iako stvarno nisam potrošila puno para ( znatno manje nego da sam slavila u nekom kafiću ), dosta se ljudi MALO nazujalo. Ja sam bila toliko dobra da sam za tvoj rođendan bila trijezna ko puška i anđeo čuvar svima kojima je jedan bio potreban... Iskoristit ću ovu priliku da se zahvalim svima koji su bili tako dobri i pomogli ispit zadnje litre vina kako ih ne bi uzalud morala bacit... Mislim stvarno, bacit alkohol... Neki bi rekli da je to ludo, ali je i istinito... Hvala bogu da se tu i tamo nađe neka poštena duša koja pomogne riješit prooblem... Šta bi mi bez takvih... He he... I tak, prođe moj rođendan u ne baš najboljem raspoloženju, al nema veze, tek je sedamnaesti... Za 18 mora bit nezaboravno...
Dani prolazili i i dalje je bilo sve po starom. Slatina ko slatina, nema baš puno zanimljivih društvenih događanja. Jedan od zanimljivijih je bila maturalna 4. elektra koja se održala 11. 4. u kateceju...Bilo odlično... moja tea bila pratilja 'axlu' ( he he ), a martina sandiju, a moja seka mateja miji... Nisam mogla propustit priliku da to vidim, pa sam naravno, kao i svaki normalan čovjek, otišla na feštu... Baš sam se fino naplesala, nasmijala, čak i hodala u štiklama... ajoj!!! Tam negdje oko 3 ujutro, otišla sam kuć jer sam ujutro trebala ić vlakom u osijek... Došla kuć u pol 4, spavala 2 sata i otišla u osijek... Hvala bogu na kavi koja bome puno pomaže u takvim kriznim situacijama. Šta bi bez nje!? Nakon dugog šopinga po odvratnoj dosadnoj kiši, vratila sam se kuć oko 6 popodne i krenila se spremat za grad... Moram naglasit da još uvijek nisam spavala, opet, hvala bogu na kavi... U gradu, začudo, bilo sasvim ok, osim što se tu i tamo pojave neke osobe od kojih ti odnah padne raspoloženje, ali njih ćemo ovaj put zanemarit...
I to je otprilike to... Drugi put će bit malo drugčiji post, al nemam pojma kad će to bit. Ispričavam se svima koji su toliko dugo čekali ovaj post, al nisam ja kriva što mi je internet bio u totalnoj banani, ili, kak bi moja tea rekla, u mauni. Sad molim lijepo, ostavljajte komentare!!! Nadam se da neću čekat komentare toliko dugo kao vi moj post!!! pusa svima

srijeda, 19.03.2008.

drugi dan za redom...

evo mene opet... mislim da sam jedna od rijetkih koji su napisali post dva dana za redom.. al moram ostavljat ljudima materijal za komentiranje, da ne bi svi komentari bili upućeni mojoj odluci da uopće pišem blog.. iskreno, i sama se sebi divim što sam uopće počela pisat blog, ali bila sam ponukana komentarima koje neki ljudi ostavljaju na tuđim blogovima.. a stvarno ima glupih i besmislenih komentara..
nemam pojma zašto se neki ljudi upliću u živote osoba koje ih se ne tiču ni najmanje, i zašto ostavljaju glupe komentare ako se osjećaju u nekom pogledu vrednijima.. takvi se ljudi trebaju malo više početi baviti svojim životom i ozbiljno promisliti o svojim postupcima, pa se onda zapitati jesu li doista vredniji.. u većini slučajeva odgovor će biti ne.. svim osobama koje se tako osjećaju preporučujem da poslušaju moj savjet..
no, uglavnom.. da ne filozofiram previše.. danas je srijeda, i sutra ću konačno imat osjećaj da su praznici počeli i da deset dana neću morat slušat onaj iritantni zvuk alarma na mobitelu.. konačno ću se malo moć odmorit od škole, učenja i svakodnevnog 'psihičkog maltretiranja' osoba koje me okružuju.. :) naravno, ne mislim pritom samo na ljude iz razreda, a ni onda ne mislim na sve, već mislim i na nekolicinu ljudi u školi čija mi sama pojava zagorčava život..
da, krasno, sad sam ispala najdepresivnija osoba na svijetu.. ma nije sve tako sivo kako se čini.. ima škola i svojih dobrih strana.. jel tak, rupice??? možda čak i više nego što mi mislimo.. iako sad jedva čekamo da završi, jednom ćemo se sa smješkom na licu i suzom u oku prisjećati školskih dana, dosadnih i napornih profesora, rješavanja ljubavnih problema (a toga stvarno ima), i najvažnije, nezamjenjivih prijateljstava... jednom će nam biti žao što smo mislili da je škola mučionica i što smo jedva čekali praznike.. da, jednom.. ali sad dok traje možemo si to priuštiti, na budućnost ćemo misliti kad ona dođe..
e bome mi je sad dosta pisanja.. mislim da sam napisala i previše.. nadam se da će se ljudima dat čitat ovaj post, a ako ne bar ga preletite pogledom... kissss
p.s. puno hvala svima koji su bili tako ljubazni i ostavili mi komentare za moj prvi post, nadam se da vam u školi nisam bila jako naporna...